David je snimio običnu porodičnu fotografiju, a nekoliko sedmica kasnije Anna je nestala ostavivši poruku na njenoj poleđini
Na fotografiji koju je David snimio njegova supruga Anna izgledala je poput umorne mlade majke koja mirno sjedi s dvoje djece. Ipak, iza tog naizgled običnog prizora već su se sedmicama događale promjene koje porodica u početku nije razumjela: Anna gotovo nije spavala, počela je osjećati da ih neko posmatra, sumnjala je čak i u vlastitu bebu, a zatim je jednog jutra nestala iz kuće ostavivši telefon i neobičnu poruku na poleđini porodične fotografije.
Anna je imala trideset četiri godine kada je nastala fotografija koja će za Davida kasnije dobiti potpuno drugačije značenje. Sjedila je u naslonjaču držeći njihovog malog sina, dok je starija kćerka stajala pored nje. Na prvi pogled nije bilo ničega što bi upozoravalo da se u njihovom domu već razvija ozbiljna i zastrašujuća situacija.
Porodica je u početku promjene povezivala sa umorom nakon rođenja drugog djeteta. Anna je bila iscrpljena i gotovo nije spavala, pa nije djelovalo neobično što je bila napeta ili zamišljena. Međutim, njeno ponašanje postajalo je sve teže objasniti običnim nedostatkom sna.
Budila se tokom noći i više puta provjeravala vrata. Usred dana spuštala bi zavjese, a ponekad je dugo stajala nepomično u hodniku kao da pokušava čuti nešto što ostali nisu mogli čuti. Kada bi je David pitao šta se događa, najčešće bi odgovorila samo da nije ništa.
Jedna rečenica usred noći prvi put je ozbiljno uplašila Davida
Promjene su dobile mnogo ozbiljniju dimenziju jedne noći oko tri sata ujutro. Anna je probudila supruga i govorila veoma tiho, kao da se boji da će ih neko čuti. Rekla mu je da „žena opet govori“.
David nije razumio na koga misli. Kada ju je pitao o kojoj ženi govori, Anna je pokazala prema zidu i rekla da ta žena tvrdi da će im uzeti djecu.
„Kaže da će nam uzeti djecu.“
— Anna
Prema priči, upravo je tada David prvi put istinski osjetio strah zbog onoga što se događa sa njegovom suprugom. Do tog trenutka mogao je njenu nesanicu, povlačenje i neobično ponašanje pokušavati pripisati iscrpljenosti, ali ono što je počela govoriti više nije odgovaralo takvom objašnjenju.
Tokom narednih dana Anna je postajala sve zaokupljenija osjećajem da ih neko posmatra ili prati. Počela je okretati porodične fotografije prema zidu jer je vjerovala da ih neko može gledati kroz slike.
Pregledavala je dječje igračke i neprestano otvarala ormariće. Jednom je razbila mali radio jer je bila uvjerena da se uređaj koristi za prisluškivanje njihove porodice.
POZADINA DOGAĐAJA
Promjene su počele nakon rođenja Anninog i Davidovog drugog djeteta. Porodica ih je isprva povezivala s iscrpljenošću i nedostatkom sna, ali se ponašanje s vremenom proširilo na strah da ih neko posmatra, osluškivanje glasova i sumnju prema predmetima u vlastitom domu. Dostavljeni dio priče ne navodi dijagnozu, pa se iz ovih simptoma ne može pouzdano tvrditi o kojem se zdravstvenom stanju radilo.
Kada je počela sumnjati i u vlastitu bebu, David je shvatio da im treba pomoć
Najbolniji trenutak za Davida došao je kada se Annin strah više nije odnosio samo na fotografije, radio ili nepoznatu osobu za koju je vjerovala da je čuje. Jedne večeri dugo je gledala njihovog novorođenog sina i zatim rekla suprugu da dijete nije njihovo.
David je u prvi mah pomislio da se šali. Anna, međutim, nije pokazivala nikakav znak da njene riječi treba tako shvatiti.
On joj je rekao da je dijete njihov sin. Anna je počela plakati i pokušala objasniti koliko je zbunjuje ono što se događa u njenim mislima.
„Znam da bih trebala vjerovati u to. Ali kad ga pogledam, nešto u mojoj glavi stalno mi govori da su ga zamijenili.“
— Anna
Za Davida je upravo taj razgovor bio trenutak u kojem više nije mogao vjerovati da će se situacija sama smiriti. Pokušao je nagovoriti suprugu da ode liječniku i razgovara sa stručnom osobom o svemu što joj se događa.
Anna je odbila. Prema priči, rekla mu je da bi i liječnici mogli biti „dio svega toga“. Time je David došao u još težu situaciju: osoba kojoj je želio pomoći počela je sumnjati upravo u ljude od kojih je trebala dobiti stručnu pomoć.
Tokom tog perioda porodica je nastavila živjeti u istoj kući, ali svakodnevica više nije bila ista. David nije znao šta će Anna sljedeće čuti, čega će se uplašiti niti kako će protumačiti stvari koje su njemu djelovale potpuno uobičajeno.
VAŽAN TRENUTAK: Kada je Anna počela govoriti da njihov novorođeni sin možda nije njihova beba i odbila liječničku pomoć jer je sumnjala i u same liječnike, David je shvatio da više ne gleda samo posljedice umora nakon rođenja djeteta.
Noć u mračnoj kuhinji završila je riječima koje David nije razumio
Zatim je došla noć koju će, prema priči, David pamtiti do kraja života. Djeca su već spavala kada je iz kuhinje začuo Annin glas. Kada je prišao, vidio je da je sama.
Polako ju je pozvao po imenu, ali se nije odmah okrenula. Nakon nekoliko sekundi izgovorila je da je „prekasno“.
David ju je pitao za šta je prekasno. Tek tada ga je pogledala i rekla da „oni već znaju“ da je sve shvatila. Nije objasnila ko su „oni“ niti na šta tačno misli.
Sljedeće čega se David sjećao bilo je jutro. Probudio se na podu dnevne sobe i nije znao kada je tamo zaspao. Kuća je bila neobično tiha.
Njegova prva briga bila su djeca. Ona su još uvijek bila u kući. Anna nije.
Vrata su ostala otvorena, telefon na pultu, a Anna je nestala
Ulazna vrata bila su otvorena. Annin kaput više nije bio na svom mjestu, što je pokazivalo da ga je ponijela sa sobom, ali njen telefon ostao je na kuhinjskom pultu.
David nije imao poruku na telefonu niti informaciju o tome gdje je otišla. U kući je pronašao samo jedan detalj koji je izgledao kao da ga je Anna namjerno ostavila za njega.
Na stolu je bila porodična fotografija koju je snimio nekoliko sedmica ranije. Bila je to ista fotografija na kojoj je Anna sjedila s njihovim malim sinom, dok je starija kćerka stajala uz nju — običan prizor koji je sada izgledao gotovo kao fotografija iz nekog drugog života.
David je okrenuo fotografiju. Na poleđini je Anna rukom napisala jednu rečenicu.
„Ako se ne vratim, nemoj reći djeci da sam ih se bojala.“
— Anna
Ta rečenica povezivala se sa strahom koji je posljednjih dana pokazivala i prema vlastitom sinu, ali David u tom trenutku još nije znao šta je Anna namjeravala učiniti niti gdje bi je mogao tražiti.
Prema najavi nastavka, Anna je kasnije pronađena, a porodica je saznala dijagnozu koja je objasnila dio onoga kroz šta je prolazila. Izvor također najavljuje da je godinama kasnije ponovo vidjela istu porodičnu fotografiju. Međutim, ti detalji nisu sadržani u dostavljenom dijelu priče.
ŠIRA SLIKA
Opisani simptomi pokazuju da se Annino stanje tokom nekoliko sedmica značajno mijenjalo i počelo uticati na njen odnos prema suprugu, djeci i vlastitom domu. Ipak, budući da nastavak sa medicinskom procjenom nije dostavljen, nije opravdano iz ovog dijela samostalno određivati dijagnozu ili tvrditi šta je bio uzrok njenog ponašanja.
David je tog jutra ostao u kući sa dvoje djece i fotografijom u rukama, pokušavajući shvatiti kada se situacija toliko promijenila. Ono što je u početku izgledalo kao iscrpljenost mlade majke sada je završilo nestankom osobe koja je iza sebe ostavila samo kratku poruku.
Fotografija koju je nekoliko sedmica ranije napravio bez posebnog razloga odjednom je postala posljednji porodični prizor prije Anninog odlaska. Na njoj nije bilo ničega što bi nepoznatom posmatraču otkrilo neprospavane noći, zatvorene zavjese, okrenute fotografije ili strah koji je već počeo mijenjati njen pogled na vlastitu porodicu.
U trenutku kada je shvatio da Anna nije u kući, David još nije znao gdje se nalazi niti šta će naredni sati donijeti. Znao je samo da se ono što je sedmicama pokušavao razumjeti više ne može posmatrati kao prolazna iscrpljenost i da je potraga za njegovom suprugom tek počela.
