BONUS TEKST
Znaš kako kod nas kažu – čist čovjek, zdrav čovjek. Ali čini se da tamo preko okeana imaju i drugačije mišljenje. Ima ljudi koji vjeruju da previše čišćenja može više da šteti nego da koristi. Jedan takav neobičan, ali vrlo ozbiljan primjer dolazi baš iz Amerike, i to od jednog doktora – Džejmsa Hamblina, čovjeka koji je odlučio da pet godina ne koristi sapun, šampon ni dezodorans. Ne iz lenjosti, ne iz nemara, već iz znatiželje i želje da sazna – koliko nam je zapravo higijena potrebna?
Hamblin je profesor na Jejlu, doktor preventivne medicine i autor knjige „Čistoća: Nova nauka o koži“. Iako zvuči kao šala, njegov poduhvat bio je sve samo ne to. Od 2015. godine, započeo je eksperiment kojim je htio da razotkrije zablude o svakodnevnom pranju tijela, sapunanju i korišćenju raznih hemikalija.
Njegova poruka je bila jasna – koža zna da se sama štiti, samo joj treba malo mira.
Bez sapuna, bez šampona, bez dezodoransa
Zvuči suludo? Možda. Ali Hamblin nije samo „prestao da se kupa“ – već je postepeno ukidao proizvode iz upotrebe, osluškujući kako mu tijelo reaguje. Počeo je s pranjem samo ruku i zuba, a ostatak tijela puštao je da se prirodno balansira.
Ubrzo je primijetio – manje masnoće na koži, manje ekcema, manje iritacija. Umjesto mirisa lavande i mentola, kako kaže, mirisao je kao – čovjek. Nije se širio nikakav neprijatan zadah, kako bi mnogi očekivali.
„Moja djevojka je rekla da miršem kao osoba. Ne kao cvijet. Ne kao parfem. Nego kao ja,“ kazao je s osmijehom.
Zdravlje kože i mikrobiom
Hamblin je u svom istraživanju došao do zaključka da pretjerana čistoća narušava prirodni mikrobiom kože – onu finu ravnotežu bakterija i mikroorganizama koje štite naš organizam.
Sapun i agresivni gelovi, kaže on, ubijaju ne samo loše bakterije, već i one dobre koje nam zapravo pomažu. Isto kao što nam antibiotici mogu poremetiti crevnu floru, tako nam i sapuni kvare balans kože.
Zato vjeruje da umjerenost u higijeni može donijeti više zdravlja nego svakodnevno pranje do kože.
Da li je kupanje kulturna navika?
Zanimljivo je i to što doktor Hamblin ne poriče važnost higijene – ali preispituje koliko smo daleko otišli u toj potrebi da mirišemo na „nešto drugo“. Danas svi žele da mirišu na cvijet, šumu, tropsko voće… a zaboravljamo da je i naš prirodni miris dio naše ličnosti.
On kaže da su naši preci živjeli bez sapuna, parfema i tuš-kabina – i nisu svi zbog toga obolijevali. Naravno, nisu imali ni današnje bakterije ni uslove, ali su – živjeli u skladu sa sobom i prirodom.Šta onda prati, a šta ne?
Po Hamblinovom mišljenju, ruke i zubi su nepregovarački. Njih treba prati redovno i temeljno. Ali ostali dijelovi tijela – mogu da prežive bez svakodnevnog ribanja.
Na primjer, znoj sam po sebi ne smrdi – smrad nastaje kad se pomiješa s bakterijama na koži. Ako se mikrobiom ne naruši agresivnim pranjem, kaže on, nema ni neprijatnog mirisa.
Reakcije javnosti i naučna podrška
Naravno, mnogi su sumnjičavo vrtjeli glavom kad su čuli za ovaj eksperiment. Ali kako je vrijeme odmicalo, sve više ljudi počelo je da se pita – a šta ako je stvarno u pravu?
Koža je naš najveći organ, i možda joj stvarno činimo loše pretjeranom njegom. Mnogi dermatolozi su kasnije podržali njegove tvrdnje – ističući da prekomjerno pranje, naročito agresivnim preparatima, može izazvati osip, suvoću i dermatitis.
Poruka eksperimenta: Manje je više
Na kraju petogodišnjeg puta, doktor Hamblin nije poručio da treba prestati s higijenom. Nego da treba da preispitamo svoje navike. Da se pitamo: da li nešto radimo jer stvarno treba – ili zato što nas je tako naučila reklama?
Njegova priča nije poziv na nehigijenu, već na ravnotežu. Na to da slušamo svoje tijelo, da mu damo prostora da se regeneriše, da diše i balansira se samo.
I tako, dok se svijet i dalje miriše i pjeni, doktor Hamblin i dalje hoda čist – na svoj način. Možda ne miriše na lavandu, ali – miriše na zdrav razum. A to, u današnjem svijetu, zna da bude osvježavajuće.
